Usamljenost u smislu modernosti
Kada pogledamo na ljudska bića kao na stalno promjenjivu i razvijajuću vrstu, jasnije se može shvatiti važnost svih događaja koji su se doživjeli tokom povijesnih razdoblja kroz koja je prošao i koja su igrala važnu ulogu u njegovoj evoluciji. Sve sociološke, ekonomske i kulturne vrijednosti koje su zaostale donijele su ljudskoj vrsti nove perspektive, način života i razmišljanja. U tom su kontekstu događaji koji su obilježili razdoblja i ozbiljna istraga, istraživanja i rasprave čak i danas utjecali na velike mase i transformirali ih u skladu s njihovom vlastitom strukturom.
Koncept modernosti, koji je takvo područje, brzo se proširio nakon određenih koraka poduzetih u smjeru modernog života i uspio se infiltrirati ne samo u fizički izgled pojedinaca već i u duhovno mišljenje. Iako je postmoderno razumijevanje, o kojem se počelo razgovarati u novoj eri, donijelo novi dah tradicionalnim vrijednostima modernosti, razumijevanje modernog života i dalje postoji u punoj snazi.
„Naše doba ljudske misli se neprestano menja, nežno i puno kriza je u krugu. Postoje dva osnovna razloga za ove promjene; Prvo je uništavanje vjerskih, političkih i društvenih uvjerenja, izvora svih elemenata naše civilizacije. Drugo je nastajanje novih uvjeta života i mišljenja, koji su rezultat novih otkrića nauke i tehnike. a ponekad ostavlja oštar efekat na nas. Međutim, kad našu perspektivu okrenemo post-moderni, možemo shvatiti da smo kao pojedinci, kao pojedinci i uopšte kao društvo, u nepredvidivim situacijama.
Suvremeni život, ideja individualizacije u prvoj fazi razvoja i razvijanja osnovnih vrijednosti uma i uzela je sve društvene, ekonomske, kulturne studije na temelju određenog, bila je napredna. Industrija i tehnologija koje napreduju u ovom pravcu nametale su brojne oblike života i percepcije kojih su ljudi bili svjesni (a) ili ne. Ljudi koji su se sve više navikli na mašineriju i gradski život, prožete su „kako bi im trebalo biti naročito zahvaljujući razvijajućim vizuelnim tehnologijama. S tim u vezi, potrebno je skrenuti pažnju na mjesto televizije i drugih medija u našim životima. „Naše medijske metafore klasificiraju svijet u naše ime, crtaju okvir i iznose argumente o izgledu svijeta. (Poštar, 2017, str. 19) Od svog osnivanja, mediji koji su nas sve više zaokupljali počeli su oblikovati svoj identitet i tako reći.
Element potrošnje pretvoren je u bijes kao rezultat spajanja napretka industrijskih tehnologija s kapitalnim sustavom, a mediji su potisnuli društva s reklamnim i drugim marketinškim alatima u središte ove bespotrebe potrošnje. Pristupačnost je ljudima stavila na pamet ideju da gotovo sve u procesu ima novčani protuvrijednost. Sve više divljena materijalima, društva su dovela uvjete slobode, pozitivističkog stanovišta i individualizacije koje je modernost obećala. Neizbježni napredak tehnologije maksimizirao je našu brzinu postizanja nečega željenog i to je donijelo novu dimenziju besmislenoj potrošnji. Uz ovaj uspostavljeni sistem ljudi su ušli u period bez presedana. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, pojavila se nova misao kod pojedinaca u društvima. Brza potrošnja na svim poljima uzrokovala je da se nešto prazni. To je glavni razlog pojave modernih putnika.